govor
optimalna zvučna komunikacija oblikovana ritmom rečenica, reči i slogova. Za pravilnu funkciju govora, neophodno je da nisu poremećeni odnosi i funkcija organa na više nivoa; g. poremećaji – govorne mane, oblici govora koji fonološki, leksički, sintaksički i smisaono ne odgovaraju uzrastu pacijenta i govornim normama njegove okoline. Posledica su patološke psihomotorne funkcije govornog aparata ili njegov pogrešan razvoj. Etiološki mogu biti nasledni ili stečeni. Nastaje zbog oštećenja centralnog nervnog sistema ili perifernih artikulacijskih organa.
Kako citirati: Dentopedia. Govor. Leksikon prof. dr Dejana Markovića.
LEX-3386
Povezani nazivi
Pod ovim nazivima se takođe dolazi do ovog pojma.
Disartrija
Vidi takođe
verbalna dispraksija · apraksija
Ove odrednice još nisu u leksikonu.